Jaslice i vrtić - prednosti i nedostatci

VRTIĆ – TKO GA TREBA?

Realno gledajući, niti jedno dijete koje se prikladno odgaja kod kuće ne treba pohađati vrtić. Djeca koja pohađaju vrtić možda imaju neznatnu prednost na samom početku kada krenu u vrtić, ali to se vrlo brzo izgubi. S druge strane, dobro uravnotežen, poticajan program koji ne vrši nikakav pritisak na djecu može biti uzbudljiv i može obogatiti svu djecu od druge do pete godine života, a roditeljima pružiti određenu slobodu, bez obzira na to jesu li zaposleni ili su kod kuće.

Kako odabrati vrtić?

Kvalitetan program u vrtiću pruža maloj djeci širok spektar doživljaja koji mogu koristiti čak i onoj djeci koja dobro napreduju kod kuće uz roditelja ili savjesnu dadilju. Djeca se u vrtiću nauče nekim osnovnim vještinama – međusobno surađivati, izmjenjivati u igri i čekati svoj red, pomagati u malim kućanskim poslovima, slijediti pravila, donositi odluke i slagati se s skupinom. Dobar predškolski program biti će intelektualni i kreativni izazov za dijete i naučiti će ga nekim osnovama društvenog života.

JASLICE I VRTIĆ – PREDNOSTI I NEDOSTACI

Jaslice podrazumijevaju jednu ili više skupina dojenčadi ili vrlo male djece koja cijeli dan (ili dio dana) provode u formalnom programu skrbi, pod nadzorom jedne ili više odgajateljica, pri čemu je vrijeme boravka u jaslicama obično prilagođeno radnom vremenu roditelja.

Koje su prednosti i nedostaci jaslica?

Prednosti
Educirano i iskusno osoblje koje skrbi o djeci može djetetu pružiti kvalitetnu skrb, sam program prilagođen djetetovoj dobi i razini razvoja te obično postoje brojni zakonski propisi kojima se nadziru zdravstveni i sigurnosni uvjeti i oblici programa. U takvoj okolini dijete ima priliku za igru sa svojim vršnjacima za koju mu se nudi velik izbor igračaka i opreme. Glavna prednost za roditelje predstavlja pouzdanost – ako se odgajateljica razboli ili je spriječena na neki drugi način, zamjena je odmah prisutna i sami roditelji ne moraju oko toga voditi brigu.

Nedostatci
Dijete je više izloženo bolesti i češće pobolijeva, iako se dobrom prevencijom i to može smanjiti na minimum. Nadalje, u jaslicama je moguća manja pojedinačna skrb nego kod ostalih načina skrbi o djetetu, osobito ako jedan odgajatelj brine o prevelikom broju djece. Glavni nedostatak za roditelje predstavlja manje fleksibilnosti  - fiksni raspored jaslica ne uzima u obzir potrebe roditelja.

Vrtić podrazumijeva jednu ili više skupina djece koja pola dana ili cijeli dan provodi pod nadzorom jednog ili više odgajatelja u formalnom programu koji je namijenjen pripremi djeteta za odlazak u školu.

Kako odabrati najpogodniji program za svoje dijete?

Kvaliteta programa razlikuje se od jaslica do jaslica odnosno od vrtića do vrtića. Prije nego što roditelji pronađu pravo mjesto koje odgovara djetetu i njima samima, možda će proći puno vremena i biti potrebno uložiti puno napora. Stvari koje bi bilo dobro razmotriti prije odabira najpogodnijeg programa jesu slijedeće:

Ima li dozvolu odnosno jeli registriran?
Nije na odmet provjeriti da li potencijalne vrtić odnosno jaslice imaju odgovarajuće dozvole za rad, kao dokaz da zadovoljavaju određene standarde u skrbi o djeci. Jedan od najsigurnijih načina za provjeru jest službena baza Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, dostupna na linku: http://www.mzos.hr/dbApp/search.aspx?appName=Vrtici

Zdravstvena i sigurnosna politika
Bilo bi dobro provjeriti jesu li poduzete odgovarajuće mjere opreza (prekrivene utičnice, igračke odgovaraju dobnoj skupini djece, ograđeno stubište, stanje opreme na igralištu i sl.), da li je prostor dobro provjetren, ima li dimne alarme, aparat za gašenje požara, zaštitu na prozorima (ako je potrebno) i brze izlaze u slučaju nužde. Ovdje se treba raspitati o mjerama opreza koje se poduzimaju kada djeca idu u šetnju izvan kruga u kojem se nalazi vrtić te da li je osoblje osposobljeno za pružanje prve pomoći, sprečavanje ozljeda i kontrolu bolesti (da li odgajateljica daje lijekove djetetu ako je potrebno, da li je dostupan medicinski savjetnik, kako sprečavaju zarazu, da li je prostor čisti i vodili se računa o higijeni djece, osoblja i prostora).

Raspored rada
Većina jaslica i vrtića nude program za puno radno vrijeme i skrb prije i poslije škole za zaposlene roditelje. Ali ako u kući ima nekoga tko može čuvati dijete, onda dijete ne treba ostati u vrtiću cijeli dan. Treba se raspitati o mogućnostima ranijeg dovođenja odnosno kasnijeg odvođenja djeteta, ako i kada se za to ukaže potreba.

Cijena?
Cijena kvalitetnog programa može biti vrtoglavo visoka, posebno kada se uključe sve dodatne stavke (odjeća, pelene, vlažne maramice, kreme, šlapice i sl.). Cijene mogu biti znatno niže ako je program subvencioniran (od strane države, Grada, poslodavca, crkve ili koje druge uslužne ustanove).

Odnos broja odgajatelja i djece.
Stručnjaci preporučuju da kod djece mlađe od dvije godine to bude jedan odgajatelj na troje djece; kod djece u dobi od 15 do 30 mjeseci jedan odgajatelj na četiri djeteta; kod djece u dobi od 31 do 35 mjeseci jedan odgajatelj na petoro djece te kod djece u dobi od tri godine jedan odgajatelj na sedmoro djece. Neki stručnjaci preporučuju jednu odraslu osobu na pet dvogodišnjaka i jednu odraslu osobu na sedam trogodišnjaka.

Fluktuacija osoblja.
Dobro bi bilo raspitati se koliko se dugo odgajatelji zadržavaju na poslu. Ukoliko se odgajatelji stalno izmjenjuju postavlja se putanje kvalitete programa i kontinuiteta skrbi o djeci u vrtiću.

Kvalifikacija osoblja.
I ravnatelj i odgajatelji trebali bi imati odgovarajuće kvalifikacije za odgoj predškolske djece, dok bi sve ustanove ujedno trebale voditi računa i o zdravstvenom stanju svog osoblja.

Prostor.
Prije samog odabira vrtića/jaslica bilo bi dobro proučiti ima li dovoljno prostora. Iako se preporuča 12m2 unutarnjeg prostora i 25m2 vanjskog prostora po djetetu, većina vrtića/jaslica ne zadovoljava te standarde. Ovdje se postavlja pitanje i samih igračaka odnosno postoji li velik izbor igračaka, da li su igračke sigurne i odgovaraju li dobnoj skupini djece, da li su dobro očuvane, ima li dosta područja za igru koja potiču maštovitu igru, kako je uređen prostor i slično.

U okviru samog prostora važno je dobiti i informaciju o tome ima li dovoljno mjesta za popodnevni počinak djece, da li svako dijete ima svoj ležaj, svoj ormarić za držanje svojih stvari, jesu li nužnici i umivaonici pogodne veličine za djecu, postoji li sigurno igralište za djecu nedaleko od vrtića i zadovoljava li ono sigurnosne standarde.

Suradnja između roditelja i osoblja.
Postoje li redovni sastanci između roditelja i odgajatelja i mogu li se prema potrebi organizirati individualni razgovori. Dobro je pogledati postoji li oglasna ploča s podsjetnicima kako bi se olakšala dnevna komunikacija između roditelja i odgajatelja.

Prehrana.
Važna pitanja koja se ovdje postavljaju jesu - da li se jelovnici izrađuju prema odgovarajućim standardima, gdje se pripremaju obroci, da li su namirnice hranjive, zdrave i svježe, postoji li kontrola higijenskih standarda pripreme hrane, koliko se obroka nudi djeci i slično.

Program.
Dobar program uglavnom se sastoji od slobodne igre kroz koju se provlače nekonkurentne skupne aktivnosti kao što su plesanje, pjevanje uz glazbu, slušanje priča, odlasci na igralište i slično. U okviru dobrog programa na djecu ne bi trebalo vršiti pritisak da sjede mirno i tiho slušaju dulje od deset do petnaest minuta odjednom niti ih prisiljavati da usvajaju određena znanja, ali bi odgajatelji trebali imati dnevni plan za igre i neformalno učenje.

Prije odabira programa najpogodnijeg za vaše dijete korisno je raspitati se o obrazovnim vidovima programa. Dobar će program poticati dijete kreativno, intelektualno, fizički i društveno uz ravnotežu slobodne igre, igre na otvorenom i skupnih aktivnosti, ali neće naučiti djecu čitati, pisati i računati. Mala djece ne trebaju formalno akademsko obrazovanje pa postoji mogućnost da prerano izgube volju kada ih se prisiljava na učenje, ali je, s druge strane, potrebno da dijete bude izloženo raznim neformalnim situacijama u kojima će obogatiti svoje znanje o brojevima, glazbi, književnosti, umjetnosti i znanosti. Nadalje, iako gledanje televizije ne bi trebalo biti dio redovnog programa, povremeno gledanje kvalitetnih emisija može biti prihvatljivo.

I na kraju, bilo bi dobro da roditelji, ukoliko imaju tu mogućnost, sami posjete vrtić i osobno ocijene program. Prilikom same posjete treba obratiti pozornost na način na koji odgajateljice rješavaju prepirke, odvajanje od roditelja, plakanje, dosadu i probleme u ponašanju. Također je dobro promotriti izgledaju li djeca sretno i zaokupljeno, jesu li odgajateljice vesele i zaokupljene odgovornošću za skrb o djeci, ima li suradnje između odgajatelja i djece, primjećuje li odgajateljica dijete koje nije zaokupljeno i pokušava li ga pritom uključiti u neku aktivnost, smiju li se djeca sama zabaviti s nečim, je li prostor podijeljen na različita područja za zabavu tako da se djeca mogu igrati u malim skupinama i najvažnije – postoji li stalni nadzor nad djecom?

Pri odabiru najpogodnijeg programa za svoje dijete svaki roditelj treba uključiti sva svoja čula – oči (promatrati i promotriti), nos (mirisi mogu reći mnogo o čistoći ili nedostatku čistoće) i uši (slušajte kako vam mjesto zvuči odnosno čuje li se sretan žamor ili neskladno prodorno deranje, čuju li se plač i spočitavanje ili smijeh i veseli glasovi), kao i svoju pronicavost (ništa se ne može mjeriti sa roditeljskom intuicijom).

Izvor: „Što očekivati u drugoj i trećoj godini“, A. Eisenberg, H. E. Murkoff, S. E. Hathaway

© 2017 DP | Pogoni Plehatron