Zdrava prehrana za djecu od 1-3 g.

Odgovarajuća prehrana potrebna je za djetetov optimalan fizički i intelektualni razvoj. Iako kvalitetna prehrana ne jamči dobro zdravlje i dug život, pruža vrlo dobre mogućnosti za ostvarenje tog cilja.

Devet osnovnih načela zdrave prehrane

1. Svaki se zalogaj računa.
   Svaki zalogaj koji dijete uzme treba biti što hranjiviji – da kruh bude od cjelovitog brašna, da napitak bude 100% prirodni sok, a da se za desert nudi svježe voće ili kolač zaslađen voćnim šećerom.
2. Sve kalorije nisu jednake.
   Prilikom pripreme dječjeg obroka uvijek treba voditi računa o kvaliteti kalorija – doručak od 110 kcal u 30g žitarica zaslađenih šećerom neba jednaku hranjivu vrijednost kao i doručak od 110 kcal u 30g cjelovitih žitarica.
3. Opasno je preskakati obroke, ali to je povlastica djece ove dobi.
   Da bi se osigurala stalna opskrba gorivom, djetetu treba svaki dan poslužiti tri obroka i lagane međuobroke. No, kako djeca ne jedu uvijek ono što i kada se stavi pred njih, poslužiti obrok ne znači da će ga dijete i pojesti. Svako dijete povremeno odbije neki obrok ili slabo jede i to je njegova povlastica. Na roditelju je da se pobrinu da hranjivost propuštenog obroka poslije nadoknade hranjivim međuobrokom. Ne treba se zabrinjavati zbog povremenih preskakanja obroka i nikako nije dobro vršiti pritisak na dijete da jede. Kada se zdravoj djeci kod svakog obroka omogući da jedu onoliko koliko žele i mogu, ukupna se količina hrane sama dovede u ravnotežu.
4. Učinkovitost je djelotvorna.
   Kako djeca imaju male želuce, kod odabira dječje hrane pametno je uzeti u obzir učinkovitost. Učinkovitost znači da, kada je god to moguće, treba birati onu hranu koja zadovoljava više od jednog hranjivog zahtjeva (npr. sir zbog kalcija i bjelančevina, cjelovite žitarice zbog složenih ugljikohidrata i željeza, lubenicu zbog vitamina A i C i sl.).
5. Ugljikohidrati su složen problem.
   Svi ugljikohidrati nisu jednako hranjivi. Tako šećer, med, rafinirane žitarice i hrana napravljena od njih, ne pružaju nikakvu hranjivu vrijednost nego samo kalorije. S druge strane, složeni ugljikohidrati kao što su cjelovito brašno, kruh i žitarice, smeđa riža, mahunarke i cjelovita tjestenina, bogati su hranjivim tvarima kao što su bjelančevine, vitamini, minerali i vlakna. Rafinirane ugljikohidrate treba koristiti samo onda kada nema drugog izbora.
6. Slatkiši stvaraju probleme.
   Mnogo je razloga da se ograniči količina šećera koju dijete uzima. Prvi je razlog taj da šećer nema nikakvu hranjivu vrijednost (ništa osim kalorija). Drugi je razlog taj da je šećer obično nalazi u „lošem društvu“ odnosno u hrani bez ikakve hranjive vrijednosti. Treći je razlog taj da šećer i hrana bogata šećerom pridonose stvaranju karijesa i pretilosti kod djece, a može i izravno djelovati na nastanak šećerne bolesti. Ali, ograničavanje šećera ne znači da treba u potpunosti zabraniti slatkiše – postoje brojne slastice zaslađene voćnim sokom koje mogu zadovoljiti dijete u jednakoj mjeri kao i slastice sa šećerom, a iznimke neka budu one situacije kada nemate drugog izbora.
7. Zdrava hrana zna svoje podrijetlo.
   Što smo bliže prirodnom hranidbenom lancu to bolje – hrana za koju znamo odakle potječe vjerojatno je zadržala hranjive tvari koje je imala prije ubiranja. To znači da bi trebali kupovati kruh, pecivo i žitarice koji su napravljeni od cjelovitog brašna i birati voće i povrće koje je svježe ili svježe zamrznuto. Trebalo bi ograničiti jedenje kuhanog voća jer se kuhanjem gube vitamini i vlakna kao i iscijeđenog jer se cijeđenjem gube gotovo sva vlakna. Važno je zapamtiti da za dijete u razvoju opasnost ne predstavlja samo ono što je izgubljeno u procesu prerade hrane već i ono što je preradom dobiveno (sol, šećer, kemijski dodatci). Stoga je kod kupovine hrane najbolje birati hranu koja se „sjeća“ odakle potječe, a u samoj kuhinji što manje prerađivati hranu.
8. Zdrava prehrana za cijelu obitelj.
   Za obiteljskim stolom ne smiju vladati dvostruki standardi. Zdrava prehrana za dijete ima najbolje izglede za uspjeh kada se cijela obitelj pridržava njezinih načela i na taj će način pravilna i zdrava prehrana postati način obiteljskog života od kojeg će korisni imati svi članovi obitelji a ne samo dijete.
9. Loše navike sabotiraju zdravu prehranu.
   Budući da nezdrava hrana i loše prehrambene navike vrebaju odasvud, što je više svjesno svijeta oko sebe, djetetu je sve teže odolijevati lošim navikama. Ali, dijete koje ostaje privrženo zdravoj prehrani kod kuće, lakše će ostati privrženo zdravoj prehrani i izvan kuće. Nezdrava prehrana najveća je opasnost za prehranu djeteta, a poticanjem zdravih prehrambenih navika uz istodobno izbjegavanje konzumiranja duhana, duga, prekomjernih količina alkohola i kofeina od strane roditelja, dijete će razviti zdrav način života.

Izvor: „Što očekivati u drugoj i trećoj godini“, A. Eisenberg, H. E. Murkoff, S. E. Hathaway